Patau sindrom se nalazi u grupi bolesti koje su posledica poremećaja broja autozomnih hromozoma. Sindrom je prvi put opisan 1960.
godine. Incidencija je oko 1:5000 živorođene dece sa većom učestalošću kod
starijih majki.
Prognoza za život je veoma loša, većina novorođenčadi umire u prvim
nedeljama života. U slučaju retkih situacija dužeg preživljavanja, teško su
mentalno zaostali.
U kliničkoj slici najkarakterističnije su
malformacije na glavi, licu i anomalije mozga (slika 1 – Shematski prikaz
anaomalija kod TRI 13).
Na glavi se nalaze defekt kože glave, rascepi srednje linije lica od
rascepa usne vilice i nepca koja može biti obostran do kikolpije, mikroftalmije
i koloboma irisa (defekt dužice). Najkarakterističinije su anomalije mozga od
agnezije corpus calosuma, fuzije
bazalnih ganglija i hidrocefalusa (proširenje moždanih komora) do
holoprozenkefalije (nerazdvajanja hemisfera mozga).
Urođene srčane mane nalaze se u bar 90% slučajeva kao npr. defekt septuma
između komora ili pretkomora i otvoren ductus
arteriosus.
Pored ovih, nalaze se anomalije bubrega i digestivnog trakta. Većina
citogenetskih nalaza ukazuje na čistu trizomiju, a u 10% slučajeva nalaze se
Robertsonova translokacija ili mozaicizam.
Preuzeto iz: Popić-Paljić F. Humana genetika. Drugo izdanje. Novi Sad, 2011.
Preuzeto iz: Popić-Paljić F. Humana genetika. Drugo izdanje. Novi Sad, 2011.
Нема коментара:
Постави коментар